U odgovoru koji je kompletan nonsens bez sadrzaja i sa dezinformisucom porukom, prokomentarisao bih samo deo koji se tice odnosa prema ZOSR "JM II".
2002. i 2003. godine kad su Razanj, Aleksinac i Sokobanja zeleli da se izdvoje iz Zajednice sa vodama tih opstina, pre svega Bovanskim jezerom i Moravicom, neko je pomogao Zajednici da se od toga odbrani. AKteri sastanka sa predsednicima opstina Raznja, Aleksinca i Sokobanje se verovatno secaju ko je jeo sta-se-ne-jede u Skupstini opstine Aleksinac zbog niske zajednice i ribolova u Srbiji, iako ga se stanje u Nisu kad je ribolov u pitanju ne bi trebalo bas ni malo da tice kao krajnje lokalna stvar i lokalni odnos u koji nema nikakvu obavezu da se mesa. Nakon godinu i nesto, na zalost, to su same Nislije vratile samim svojim ribolovcima tako sto je sa mesta predsednika pod nekim cudnim okolnostima otisao vise nego solidni g. Laza Puletic, a nakon jos malo vremena, par godina, niska zajednica je bila glavni akter raspada sistema jedinstvene dozvole u Srbiji, sto i brojne Nislije ribolovce ogranicava u mogucnostima pecanja van njihovog vodama prebogatog ribarskog podrucja, zaslugom njihove zajednice.
Kako vidim, u tom pravcu i na isti nacin opredeljeno je i funkcionisanje Musicarske sekcije. To unapred, na zalost, dezavuise svaki napor i ukida bilo kakav legitimitet znatnijem udelu clanova te sekcije u nekoj iole pomena vrednoj musicarskoj organizaciji na nivou Srbije. Bar sa shvatanjima koja iznosi njen (valjda legitimni) predstavnik. U ionako losoj situaciji koja postoji u ribolovu, a time i musicarskom, samo sam dodatno ucvrscen u prethodnom uverenju da se u takve poduhvate ne ukljucujem, jer su tu ili ljudi koji se licno promovisu radi sopstvenog profita (nezasluzenog i bilo kakve vrste, a cesto svih vrsta zaedno), ili radi prodavanja magle radi ishrane sopstvene, ionako prevelike a iznutra nicim ispunjene sujete.
Takodje, vec se sirom Srbije u strucnim krugovima zna koliko je ribe u Toplici prilikom zadnjeg trovanja stradalo, kao i to da su brojke iznesene od strane korisnika mnogostruko preuvelicane. Ne umanjujuci krivicu zagadjivaca, zalim zbog dezavuisanja struke takvim ponasanem korisnika. To ce svakako na sudu predtavljati veliku smetnju da se odgovarajucom osudom zbog neozbiljnosti korisnika odnos prema ribarstvu, ali i cistim vodama i zastiti zivotne srtedine (sto je neodvojivo) da ozbiljnost i veci znacaj nego do sad.
2002. i 2003. godine kad su Razanj, Aleksinac i Sokobanja zeleli da se izdvoje iz Zajednice sa vodama tih opstina, pre svega Bovanskim jezerom i Moravicom, neko je pomogao Zajednici da se od toga odbrani. AKteri sastanka sa predsednicima opstina Raznja, Aleksinca i Sokobanje se verovatno secaju ko je jeo sta-se-ne-jede u Skupstini opstine Aleksinac zbog niske zajednice i ribolova u Srbiji, iako ga se stanje u Nisu kad je ribolov u pitanju ne bi trebalo bas ni malo da tice kao krajnje lokalna stvar i lokalni odnos u koji nema nikakvu obavezu da se mesa. Nakon godinu i nesto, na zalost, to su same Nislije vratile samim svojim ribolovcima tako sto je sa mesta predsednika pod nekim cudnim okolnostima otisao vise nego solidni g. Laza Puletic, a nakon jos malo vremena, par godina, niska zajednica je bila glavni akter raspada sistema jedinstvene dozvole u Srbiji, sto i brojne Nislije ribolovce ogranicava u mogucnostima pecanja van njihovog vodama prebogatog ribarskog podrucja, zaslugom njihove zajednice.
Kako vidim, u tom pravcu i na isti nacin opredeljeno je i funkcionisanje Musicarske sekcije. To unapred, na zalost, dezavuise svaki napor i ukida bilo kakav legitimitet znatnijem udelu clanova te sekcije u nekoj iole pomena vrednoj musicarskoj organizaciji na nivou Srbije. Bar sa shvatanjima koja iznosi njen (valjda legitimni) predstavnik. U ionako losoj situaciji koja postoji u ribolovu, a time i musicarskom, samo sam dodatno ucvrscen u prethodnom uverenju da se u takve poduhvate ne ukljucujem, jer su tu ili ljudi koji se licno promovisu radi sopstvenog profita (nezasluzenog i bilo kakve vrste, a cesto svih vrsta zaedno), ili radi prodavanja magle radi ishrane sopstvene, ionako prevelike a iznutra nicim ispunjene sujete.
Takodje, vec se sirom Srbije u strucnim krugovima zna koliko je ribe u Toplici prilikom zadnjeg trovanja stradalo, kao i to da su brojke iznesene od strane korisnika mnogostruko preuvelicane. Ne umanjujuci krivicu zagadjivaca, zalim zbog dezavuisanja struke takvim ponasanem korisnika. To ce svakako na sudu predtavljati veliku smetnju da se odgovarajucom osudom zbog neozbiljnosti korisnika odnos prema ribarstvu, ali i cistim vodama i zastiti zivotne srtedine (sto je neodvojivo) da ozbiljnost i veci znacaj nego do sad.